Povijest

Bila je najljepša i najmodernija bolnica na jugoistoku Europe…
Zahvaljujući gostioničaru u Tvrđi, Ivan Kolhoferu koji je 1787. godine osnovao zakladu za sirotište u Osijeku, donjogradskom kožaru Josipu Huttleru koji je načinio je sličnu oporuku i zakladu i isusovcu Kristijanu Monspergeru, koji je izvršitelj oporuka i začetnik same ideje, 1. studenoga 1874. godine s radom započinje osječka bolnica…

Klinička bolnica Osijek ima dugogodišnju tradiciju postojanja. Njezini začeci sežu u prvu polovinu 18. st. Najstariji dokument u kojem se prvi put spominje osječka građanska bolnica je nepotpisana, nedatirana, na njemačkom jeziku ispisana križaljka prihoda i izdataka za uzdržavanje siromaha za razdoblje od 1749. do 1794. godine. Iz novinskog članka, osječkog povjesničara dr. Josipa Bosendorfera, objavljenog 1934. godine saznajemo da je u Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskom kraljevstvu unutar Austro-ugarske monarhije, godine 1741. započeo život jedne od najstarijih bolnica u Hrvatskoj. Gradska civilna bolnica, smještena u Novom gradu pokraj Gradskog vrta u Osijeku, bila je nekad starački dom, ubožnica, a osnovana je za vrijeme velike kuge. Kada je Osijek postigao status slobodnog i kraljevskog grada, slijedi njegov nagli razvoj, te prostor za liječenje i zaštitu zdravlja postaje neprikladan i premalen. Osječki građanin, gostioničar u Tvrđi, Ivan Kolhofer osnovao je 1787. g. zakladu za osnivanje sirotišta u Osijeku, davši svu svoju značajnu imovinu. Iste godine donjogradski kožar Josip Huttler načinio je sličnu oporuku i zakladu. Treća osoba, značajna za izgradnju nove bolnice u Osijeku, bio je isusovac Kristijan Monsperger, koji je ujedno i izvršitelj oporuka i začetnik same ideje.

Zahvaljujući dijelu sredstava iz Huttler-Kollhofer-Monspergerove zaklade, 1874. godine u Donjem gradu, na prostranom prostoru uz rijeku Dravu, završena je izgradnja jedne od najvećih i najsuvremenijih bolnica na jugoistoku Europe. S radom je započela 1. studenoga 1874. godine i tada je bila najljepša i najmodernija bolnica na jugoistoku Europe. Dolaskom dr. Vatroslava Schwartza 1893. godine, započinje doba modernog razvoja i rada u Zakladnoj bolnici. Nakon preuzimanja Ravnateljstva dr. Schwartz je objavio «Liječničko izvješće» za 1893. godinu (Osijek, 1894.) i to je prvi godišnji izvještaj u zemlji koja donosi uvid u rad i djelovanje bolnice u Osijeku. Jedan primjerak Izvješća čuva se u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu. Naredbom Vlade 1895. godine izmijenjen je naziv bolnice u «Sveobća i javna Huttler-Kollhofer-Monspergerova zakladna bolnica pod Zemaljskom upravom u Osieku». Doktor Shwartz , na žalost nije dugo ostao u Osijeku jer je kao sposoban liječnik i dobar organizator premješten u Petrinju, a za privremenog upravitelja imenovan je dr. Bela Fischer dok nije 1899. godine za stalnog upravitelja imenovan dr. Alfons Muža koji je vodio i Interni odjel. Daljnji napredak prekinuo je 1914. g. Prvi svjetski rat, kada osječka bolnica postaje prava vojna ustanova za zbrinjavanje ranjenika i bolesnika. Raspadom Austro-ugarske monarhije cijela Hrvatska, ulazi u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca,a kasnije će kraljevom odlukom biti preimenovana u Jugoslaviju. Poslije prvog svjetskog rata otvaraju se novi bolnički odjeli. Osim Kirurgije i Interne, novi odjeli su Oftalmologija, Otorinolaringologija, Dermatovenerologija, Epidemiološko-higijenski zavod i Dispanzer za tuberkulozu. Sva ta nastojanja prekinuo je Drugi svjetski rat. U teškim prilikama razvijen je poseban način medicinskog rada, osobito u pogledu zbrinjavanja ranjenika i bolesnika, poduzimanja protuepidemijskih mjera, medicinskog opskrbljivanja i sl.

Daljnji razvoj i modernizacija bolnice u Osijeku, osobito su prisutni poslije 1950. godine. U razdoblju 1980. – 1990. provode se stručna usavršavanja na svim područjima, objavljuju se brojni znanstveni i stručni radovi, što doprinosi stvaranju obrazovno-nastavne djelatnosti i znanstveno-istraživačkog rada. Opća bolnica Osijek, od 1969. godine, započinje izdavati stručni časopis “Medicinski vjesnik”.

U školskoj godini 1979./80. počinje s nastavom prvi semestar Studija medicine u Osijeku, te je Opća bolnica Osijek postala nastavna baza Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a 1980. godine osnovana je Znanstvena jedinice za kliničko-medicinska istraživanja.

U Domovinskom ratu, u agresiji na Hrvatsku, 1991./92. godine Bolnica je pretrpjela velike ljudske žrtve i razaranja. U teškim uvjetima, bolničko osoblje, dalo je veliki doprinos u liječenju i brizi za ranjene i bolesne. Unatoč vrlo složenoj ratnoj situaciji i neprimjerenim uvjetima života, zahvaljujući dobroj organiziranosti, Opća bolnica je u svakom trenutku obavljala djelatnost zaštite zdravlja, a uspješno se odvijao i publicistički i obrazovno-istraživački rad. Osnivanjem Studija medicine u Osijeku i dobivanjem statusa Kliničke bolnice, Osijek i istočna Hrvatska dobili su moderan zdravstveni centar koji prati suvremena znanstvena medicinska dostignuća u domovini i u svijetu.

Bolnica je danas grad, u kojem se dnevno kreće i do pet tisuća osoba -hospitalizirani bolesnici, njihove obitelji i prijatelji, ambulantni bolesnici, bolesnici dnevne bolnice, osoblje, radnici koji u Bolnici stalno nešto grade, nadograđuju i uređuju, đaci, studenti Medicinskog fakulteta u Osijeku te brojni gosti…

Crtice iz povijesti osječkog zdravstva